dzemper paranje

OPARATI DŽEMPER?!

Sigurno u ormaru imate ispletenu stvar koja i nije ispala onako kako ste očekivali da hoće, i koju ste obukli jednom a možda ni toliko puta. Takav slučaj sam imala sa Humulus džemperom poznate dizajnerice pletiva Isabel Kreamer.

Od pomisli do odluke

Da se razumijemo, Humulus je divan dizajn, rađen u žakard tehnici, pleten odozgo prema dole, sa okruglom kragnom na kojoj se nalaze motivi hmelja (lat.humulus), zatim se odvajaju petlje za duge rukave, i posebno plete tijelo džempera, a poslije rukavi. Na “instagramičnoj” slici dolje, ja bih prva rekla da ne vidim nikakav problem i da lijepo stoji na meni.

 Ali… moj Humulus je vremenom postajao sve duži i duži, mnogo se razvlačio, a povrh svega me iritiralo što sam uložila mnogo vremena na stvar koju neću vjerovatno nikada nositi. Najveći “problem” je bila vunica koju sam kupila baš za taj džemper, na festivalu vune u Beču, koja je bila ručno bojena, mekana kao oblak u kombinaciji kašmira i merina, i koja je koštala pravo malo bogatstvo. Ova divna vuna jednostavno nije odgovarala dizajnu ovog džempera tako da je stvarni problem bilo ustvari moje pletačko neiskustvo i neznanje da svaki dizajn ne odgovara svakom predivu pa sve i da dobijete isti uzorak.  Možete kupiti najfinije materijale i kombinovati ih sa najdivnijim šemama, ali ako nije bar približni sastav kakav je dizajner zamislio najvjerovatnije ćete promašiti čitav projekat. Pa tako i ja iz vlastitih grešaka i promašaja teško se odlučih da ću svoj Humulus džemper oparati i spasiti vunu te je ostaviti da čeka, makar u ćošku police, neki drugi odgovarajući projekat. 

Kocka je bačena

Prije bilo kakve odluke postavila sam sebi tri pitanja:

– da li sam ga ikada s ponosom nosila u javnosti da ga svi vide ili je to samo bilo nošenje ispod jakne kada ništa drugo nemam pod rukom,

– koliko dugo stoji u ormaru neiskorišten,

– da li bih ga poklonila nekom drugom?

I odluka je pala, kocka je bačena, ali moram vam priznati da oparati džemper i nije tako jednostavna i bezazlena stvar kao što se možda čini i da mi je za čitav proces trebalo dobrih dva dana. Jer oparanu vunicu morate na kraju i lagerovati na odgovarajući način ako želite da ipak izvučete najbolje i najvrijednije iz ovog postupka.

Oprema i postupak

Ono što je meni olakšalo proces a definitivno je poželjno da imate je sprava za namotavanje vunice kao i tzv kišobran. 

Alternative za namotavač vune su vaše vlastite ruke, a za kišobran dvije stolice koje bi trebale biti fiksirane i oko kojih ćete namotavati vunicu (za ovo možete iskoristi i nekog od ukućana koji će biti spreman da drži podignute dlanove i ruke minimalno pola sata, a vi ćete namotavati vunicu oko njegovih ruku).

Ako ste sami ispleli džemper biće vam mnogo lakše da pratite svoj rad i da pronalazite krajeve niti koje ste ušili na svoj način. Paranje džempera kreće od dna to jeste od tačke gdje ste prvobitno završili sa pletenjem. Kada sam krenula da param moram vam priznati da mi je bilo teško i da sam požalila što sam uopšte započela čitav proces al sam bila ustrajna pa sam nastavila dalje. 

Paranje tijela ide mnogo brzo al kada dođete do mjesta gdje se spajaju rukavi moraćete koristiti ili heklicu ili iglu sa zaobljenim vrhom da razdvojite rukave. 

Rukave nisam namotavala na mašinu nego sam ih ručno parala, a na mjestima gdje sam radila smanjenja ulijevo i udesno nailazila bih na “kočnicu” gdje nisam mogla parati dalje na normalan način nego bih svaki put morala provlačiti čitavo oparano klupko kroz te dvije petlje gdje se desilo smanjenje. Ovdje sam napravila grešku jer sam trebala krenuti parati sa dna rukava na ranfli gdje se nalazi zglob, ali kao što vidite i kada parate možete griješiti. Oparanu vunicu sam namotavala na spravu za namotavanje vune. Tako mi je bilo  puno lakše, a i zglobove je potrebno nekada poštedjeti, zar ne? Nakon ovog koraka slijedio je korak namotavanja vunice na kišobran. 

Kišobran treba okretati pomoću jedne ruke a pomoću druge ruke držati nit koju namotavate. U ovom procesu suvišne grudvice od vunice i sve ono što se “ućebalo” bi trebalo da otpadne. Ovdje želim da napomenem da se različite vunice različito “ćebaju” ali uglavnom sve one koje imaju odredjeni procenat životinjskog vlakna u sebi će se filcovati, neke više neke manje. Moram priznati da se moja vunica nije previše “potrošila” pa mi je laknulo. 

Nakon što završite sa namotavanjem potrebno je zavezati i jako dobro i pažljivo osigurati krug da se sve ne upetlja prilikom pranja, na način koji je prikazan dole kao i osigurati početak i kraj kruga na način da ćete ih dodatno privezati na već postojeću osiguravajuću nit. Zavežite čvor koristeći krajeve ove neovisne niti sa nitima početka i kraja prediva koje se nalazi na kišobranu. Dovoljno je da se osiguranje nalazi na tri mjesta.

Osiguravajuća nit treba biti dužine otprilike 15 cm, a ja sam koristila ostatke postojeće vunice. Nakon što skinete vunicu sa kišobrana primjetićete koliko je uvijena da joj je odmah potrebno kupanje i ravnanje “kose”. 

Potopite vunicu u blago toplu vodu u koju ste stavili kap najdražeg šampona za održavanje pletiva i ostavite da se vunica opusti i natopi vodom sat vremena. Zatim je iscjedite i ako je potrebno umotajte u peškir da ocjedite ostatak vode. Ostavite vunicu na štenderu za veš, najbolje vani kada je vrijeme sunčano i vjetrovito. 

Nakon sušenja umotajte je u tzv. skein i odložite. Klupko umotano na ovakav način  preferiram više u odnosu na ostale načine umotavanja jer vunica “diše” i ne lomi se previše. Ja sam dobila 3 klupka glanc skoro pa nove vune koja izgleda skoro isto kao kad sam je i kupila, tako da sam presretna što sam se ipak odlučila na ovaj korak. Trenutno sam u potrazi za novim projektom gdje bih je mogla sa zadovoljstvom upotrijebiti ali bez ikakvog pritiska jer vremenom će sigurno naići odgovarajući.

Za kraj

Nadam sam da sam vas bar malo ohrabrila i utješila. Odlučite se na paranje ako vam stvari stoje u ormaru i ne služe ničemu drugom nego skupljanju prašine. Svima nama se dešavaju greške koje možete ispraviti. Učite i izvlačite iz njih ono najbolje. Jedna od ljepota ručnog rada je upravo i ova da se većina stvari može spasiti a greške ispraviti. 

Zabavna činjenica

U pletačkoj zajednici se ukorijenio slang “frogging” (eng. frog, žaba) kao sinonim za paranje. Inače standardna riječ za “oparati nešto” u engleskoj terminologiji je “rip-it”. Sada pokušajte izgovoriti “rip-it” brzo i više puta uzastopno  i sve će vam biti jasno. Zazvučati ćete kao žaba.

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by exYu fiber community🧶 (@yustitchkolektiv)

Dzejna Tojaga
dzejna.tojaga@gmail.com
No Comments

Post A Comment