Mokosh Tea

TEA BERČEK: TREBA NAUČIT PRAVILA DA BI IH S GUŠTOM KRŠIO

Prema legendama i vjerovanjima, Mokosh je za neke narode bila boginja i stvoriteljica, a za neke vještica. Pletilja Tea Berček aka @shokoMokosh, u njezinom liku pronašla je inspiraciju za naziv svog branda u okviru kojeg djeluje. Doista, nomen est omen. Pletiva su joj božanstvena, a u njima ima puno vještičje magijice i čarobnih sastojaka. Sve jako kul i urbano, naravno, u skladu s njezinom osobnosti. Odgovori su joj organizirani i pospremljeni kao i njezin Instagram feed. Ukratko i u glavu.

 

Veliš ti Tea u opisu svog IG profila @shokomokosh: “knits, plants and cats”. Tim redoslijedom? Što je tome zajedničko?

Hmmm, dobro pitanje. Bit će da je do prepoznatljive osobnosti (smijeh). Svaka mačka, biljka i pletivo odišu nekim svojim karakterom, individualnošću i stilom. Da se mene pita, mogla bih sutra preseliti u neku duboku šumu, okružiti se s nekoliko mačaka i velikim stashem vune, i nikada više ne proviriti u civilizaciju. Što to govori o meni? (smijeh)

S obzirom da sjajno barataš tehnikom, da si bila izložena različitim načinima pletenja, mustrama i kolektivima, reci nam nešto o tome kako si počela, gdje te to sve odfuralo i koja ti je trenutna preokupacija?

Sve je počelo prije par godina kad me prijateljičina mama (bok Andrea!) u jedno tmurno zimsko popodne naučila osnovama. Moja mama je cijeli svoj život za šivaćom mašinom, tako da negdje u ¨kreativnoj genetici¨ imam tekstil i odjeću, no ono što me fasciniralo kod pletenja je taj jednostavan kod (kao binarni – imaš samo 0 i 1 to jest, u pletenju, pravo i krivo) od kojeg možeš sagraditi čitav odjevni predmet. Druga stvar je bila to što je mojoj buntovnoj i zauvijek tinejdžerskoj glavi pletenje baš sjelo. Cijeli taj DIY fazon i duh punka. Mislim, možeš li biti veći punk u današnje doba fast fashiona od toga da ideš uokolo s dvije oštre igle i praviš svoju odjeću?

Naravno, ludo znatiželjna kakva jesam, nisam mogla dugo plesti nekakav običan jednostavni šal, pa sam sjela i samu sebe naučila (knjige, internet i, najbitnije, metoda pokušaja i pogrešaka) sve ostalo. Tako da sad zaista mogu reći da sam samouki knit master guru (znam, znam, baš sam skromna). Hoćeš da ti testiram patterne? Trebaju ti čarape u bilo kojem uzorku? Uplićem 10 boja u pletivo, pletem brioche, stavljam ciferšluse u pletene kragne… Trenutno mi je pletački dio mozga preokupiran čarapama i pisanjem mustri za iste.

Iz Pule si, živiš u Nizozemskoj. Što za tebe konkretno tamo ima, a ovdje nema i obratno? Pitam u kontekstu pletenja, ali i generalno.

Kao i svakom gastarbajteru, kad te pitaju što ti nedostaje, prvo ti na pamet padnu familija, prijatelji i hrana. Naravno da ti ne fali politika, nepotizam i sl. Volim naše krajeve, ali volim i Nizozemsku, i smatram da sam bogatija jer imam dva doma i dvije kulture iz kojih mogu uzeti i kombinirati sve ono lijepo.

Kad je riječ o pletenju, ovdje u Nizozemskoj je rapsodija ponude materijala i dućana, te cijelog tog nekog out & proud knitters đira, događanja, druženja, suradnji, sajmova i sl. To bi bilo krasno vidjeti i na našim prostorima, pogotovo jer exYu zemlje zaista imaju jednako talentirane ljude, tradiciju ručnog rada i posebnost istog.

Lockdown i pletenje, uzročno-posljedično, kako se u tvom slučaju manifestiralo?

Manifestiralo se na dva načina. Prvo, imam previše pletenih stvari koje nemam gdje i kad obući i pokazati osim na zoom calls (smijeh), a drugo je da sam kupila šivaću mašinu, pa se sad učim krojiti, dizajnirati i baratati tekstilom.

 

Da te parafraziram- vještičja posla s tim stvaralaštvom doista. Koja je super formula ili recept koji se stavi u lonac i začarobira, a tebe ostavi paf?

Surađujući s raznim dizajnerima kroz test i tech knits/edits ono što mene najviše oduševi je out of box thinking i no fear pristup materijalu i samom pletenju. Treba naučiti pravila da bi ih s guštom kršio te iz toga napravio nešto novo i magično.

Koju vunu najradije miluješ? S kojom najbolje radiš, u kojoj se najugodnije osjećaš kad si u nju umotana?

Zavisi, ne bježim ni od čega osim od pamučne pređe. Ona mi nikada nije baš sjela do kraja. Kad pletem za druge, gledam da pletivo bude održivo i kvalitetno, no opet lagano za održavanje. Kad pletem sebično, dakle za sebe, volim mješati merino, alpaka i moher vunu za taj nekakav luksuzni feeling jer sam pobornica #treatyoself filozofije. Isto tako uživam i u gruboj, a nevjerovatno toploj, islandskoj vuni. Volim istraživati i kupovati vunu iz različitih djelova svijeta, učiti o vrstama ovaca, o tome kako prehrana i klima utječu na vunu i sl. No na kraju dana zaista nisam izbriljiva, samo nek je vune.

Znam da pratiš pletačku scenu. Sve ubireš, kontaš razlike, specifičnosti, stilove, influencere… Što ti je najbliže? Ono, da se baš uvijek nakačiš.

Nisam baš neki fan cijele te influencer mašinerije. Ne poštujem ono kad u fejk formi i glumatanju za IG kvantiteta nadjača kvalitetu i slobodu kreative. Kontam da je to samo posao u aktualnom vremenu, ali preferiram svoje skrolanje i lajkove davati ljudima koji si dozvoljavaju da u današnje doba, gdje sve mora biti perfektno i filtrirano, budu svoji i realni. Što se tiče stilova, volim asimetrične oblike, zanimljivu arhitekturu i, naravno, dobru matematiku iza mustre. Od knit dizajnera izdvojila bih Jessie Maed, koja je popularizirala moderne i jednostavne crop topove, grudnjake i sl., istovremeno uključujući sve oblike stvarnih i za medije nesavršenih ženskih tijela u svoju matematiku. Zatim Kate Davies, odlična dizajnerica i osoba. Njena knjiga “Handywoman: A Creative Life, Post-stroke”, u kojoj opisuje kako je naučila opet živjeti, a i plesti, nakon moždanog udara, mene je izvukla iz depre kada sam završila u bolnici s dijagnozom teškog u. kolitisa. Zatim, tu su moje lokalke s kojima volim raditi (npr. Roos Vlaskamp). Tu je jos plejada odličnih japanskih dizajnera (npr. Joko Yohnston), sjevernjačkih kraljica jednostavnosti i colorworka (Weichien – The Petite Knitter), preko naših kao što je Dana (Boredom Kills Design), do predstavnika modernih crnih i latino dizajnera koji upleću svoju kulturu i glas kroz divna pletiva (Dawn Landix i Louis Boria). Predivno je upoznavati cijele svjetove i nijanse različitih kultura ispisanih i pretočenih u ručni rad. 

Kamo voziš svoja pletačka kola? Imaš li neku destinaciju, cilj? Kad narastem bit ću…

Da si me pitala prije godinu dvije, nabrojala bih ti svašta što je u planu i programu, ali život je takav da nam je, eto, samo ova pandemija poremetila sve ikad. Tako da sad skromno pratim filozofiju go with the flow. Evo, da si mi prije samo koji mjesec rekla da će postojati YuStitchKolektiv i da ću surađivati s toliko talentiranih žena odjednom, ne bih ti vjerovala. Vjerujem u nekakav modularni pristup ovom hobiju, koji je na kraju dana i lifestyle, tako da možeš svašta očekivati. Otom potom, pravovremeno ću te obavijestiti. (smijeh)

Koji ti je najdraži projekt koji si radila? Podijeli s nama sliku i opis.

Imam jako puno dragih šalova, čarapa, džempera, kapa, rukavica, majica, ali medvjed Myril mi je definitivno najdraži projekt. Napravila sam ga kao ukras za glazbeni studio/radnu sobu mog partnera i dan danas, kad god ga pogledam, ne vjerujem kako je odlično ispao. Nisi očekivala ovaj odgovor, zar ne? (smijeh)

Playlist za dobar niz redova? Filmovi, serije, mjuza, nešto. Nabaci preporuku.

Uh, počnimo od muzike. Za chill/dreamy/space vibes ili dok pleteš samo pravo i jednostavno preporučujem: Carbon Based Lifeforms ili Moderat.

Za fokus oko colorworka ili kad te pritišće deadline: Nine Inch Nails – Ghosts album. Dok pereš i cjediš pletivo ili ideš na kardio trening: zadnji album Run the Jewelsa. 

Za razbacat se po stanu plešući od sreće jer si isplela nešto predivno je uvijek dobrodošla Florence and the Machine.

Serije: The Witcher, The Fall, Sherlock, Breaking Bad, Ozark, What we do in the shadows, Dark, Rick and Morty, Peaky Blinders, South Park, Curb your Enthusiasm

Filmovi – eh, kako to tek izabrati… Ali, evo, ovim filmovima se vraćam barem jednom godišnje: Blade Runner, Fight Club, Lord of the Rings, Life of Brian

Najbolja mustra s kojom si se susrela?

To me pitaj onoga dana kad odlučim zauvijek odložiti igle. (smijeh) 

Jesam li te udavila? Ako nisam, ubaci poneku filozofiju za kraj i nešto što sam izostavila u pitanjima, a značit će nam.

Evo jednostavne filozofije i stava za sve životne prilike 🙂 

Jelena Petković
infomjera@gmail.com

Dizajnerica pletiva koja stvari radi na svoj način, kao Antuntun. Sebe naziva anarhističnom pletiljom, zbog eksprimentalnog pristupa pletenju. Luduje s bojama i krojevima, ali s mjerom. Dovoljno da kreacije budu atraktivne za pistu i ulicu istovremeno. Da u njima ima i punka i francuskog šarma istovremeno. Da zbuni i samu sebe, jer ne zna ponoviti ništa što je do sada isplela. Nadjite je na Instagramu kao @mjera_

No Comments

Post A Comment