MELINA MARELJA: ZA MENE NIJE POSTOJALO NIŠTA OSIM DIZAJNA

Fotografije © Jan Iveta

Njezin brand Kon2re brzo je stekao popularnost i prepoznatljivost i izvan granica Hrvatske. Nije to slučajnost, jer je Melina dizajnu posvetila svoje obrazovanje i cijeli radni vijek. Sva iskustva i znanja koja je stekla odlučila je usmjeriti u samostalni projekt. Tumači kako nije riječ o hrabrosti, već je za nju takav izbor bio neminovan. Nakon niza poslovnih i kreativnih suradnji, došlo je vrijeme da se posveti onome u što je u tom trenutku vjerovala cijelim bićem. Kad je tako, kaže, prepreke su samo prilika za rast, a posustajanje nije opcija. Energično i strastveno pričala mi je o onome što stoji na putu ostvarivanja vlastite vizije i ideja, podijelivši iskreno sve ono dobro, kao i osobne izazove. Njezino je uvjerenje da su podrška, suradnja i razmjena informacija konkretan doprinos zajednici i društvu na mikro i makro razini. Naslućujem da se u tome naziru i konture budućeg razvoja njezinog stvaralaštva i djelovanja.

Melina, koliko si dugo sama svoj šef? Možeš li opisati svoj profesionalni put i razvoj i što te nagnalo na odluku da pokreneš vlastiti biznis i brand?

Kada gledam iz ove perspektive, čini mi se jako dugo, a tek kada se sjetim da sam zadnji posao pod tuđom palicom odradila 2013. godine, shvatim da zaista i jest tako. Vrijeme u određenom periodu života počinje nesmiljeno brzo teći, radite i ne razmišljate, imate neki cilj, ali on je uvijek negdje u daljini. Tako je bilo i sa pokretanjem Kon2re (konture). Osjećaj kroz vizualizaciju, tekstura pod prstima, sve što je imalo veze sa stvaranjem rukama, ono je što me oduvijek privlačilo. Za mene nikad nije bilo sumnje kojim smjerom želim ići i čime se želim baviti, čak i onda kada nisam znala da bih od toga mogla živjeti. Sve što sam htjela bilo je biti dizajner i, kako se laički kaže, stavila sam sva jaja u jednu košaru, jer za mene nije postojalo ništa drugo. Zahvalna sam što sam na tom putu u ranoj mladosti imala poticajne profesore pune podrške, pa je Tekstilna škola ostala temelj znanja koje mi i danas služi, puno više od Tekstilno-tehnološkog fakulteta koji sam završila. Sva daljnja iskustva kroz koja sam prošla, od suradnje s jednim od naših najboljih dizajnera, Borisom Pavlinom, s kojim sam provela nekoliko godina, pa do dužeg razdoblja kojeg sam provela u svijetu dramskih serija i sapunica, bila su potrebna da dođem do trenutka u kojem sam znala da više ne mogu natrag, da sam na prekretnici. Takav put nije savršen i sastoji se od niza prepreka, ali vrijedi. Vrijedi, jer otkrivate stvari koje niste znali o sebi, snagu koju imate, čak i hrabrost, kako su mi često znali reći. Hrabrost koja zapravo nije bila hrabrost, već jedini izlaz koji sam u tom trenutku vidjela. Kon2re su tako nastale iz čiste potrebe da radim nešto svoje, da stvaram, da djelujem, da izražavam kreativnost koju imam u sebi, a prerasle su u nešto puno više nego što sam na početku mogla i zamisliti.

U konkurenciji od 400 kandidata iz cijelog svijeta, ušla si među četiri istaknuta dizajnera za nagradu “Global Eco Artisan Award” u kategoriji modnih dodataka. Kako si postigla taj uspjeh? Što je sve bilo potrebno da bi se izdvojila među drugim kandidatima?

Iskreno, nisam previše razmišljala, jednostavno sam se prepustila jer sam znala da imam dobar proizvod koji prijavljujem. A sada, je li on dovoljno dobar na nekoj svjetskoj razini, to sam htjela otkriti. Meni je uspjeh bio već ulazak u polufinale, tako da je sve što je uslijedilo kasnije bilo van svih mojih očekivanja. Ono što me zasigurno privuklo je činjenica da se radi o globalnoj zajednici koja naglasak stavlja na otkrivanje, očuvanje i promoviranje najboljeg na području  tekstila i modnih dodataka, kroz obrtničke vještine i ručni rad. Isto tako, bitan im je bio i ekološki aspekt, znači što se sve koristilo za izradu pojedinog predmeta, od samog materijala pa sve do konca te, naravno, objašnjenje cijelog proizvodnog procesa. Mislim da sam se izdvojila dizajnom i samom izradom, iako vjerujem da se između mene i ostalih kandidata zaista radilo o nijansama. Sve je trajalo nekoliko mjeseci, i moram reći da je bilo jako dobrih radova i umjetnika čiji rad ne bih imala prilike upoznati da nisam sudjelovala. Svakako to je bilo jedno vrijedno iskustvo i prilika za ostvarenje međunarodne suradnje jer se na njihovoj web platformi sada promoviraju i prodaju moje torbe. 

Korišćeni materijali: Model Party, krem – umjetna vege koža, model Attitude, crvena – umjetna vege koža, crna – Pinatex

Koje su sve prednosti Pinatexa, materijala kojeg koristiš kao zamjenu za kožu?

Osobno ga ne bi ga karakterizirala kao zamjenu za kožu jer s kožom nikada nisam radila. Za mene je to materijal koji koristim za prenošenje svojih ideja u djelo. No, ako govorimo o modnoj industriji općenito, onda da, jako je dobra alternativa koži, koja već sada smanjuje svoj udio na tržištu upravo zahvaljujući materijalima poput Pinatexa. To je materijal koji pruža jako puno mogućnosti i transformacija. Koristi se u mnogim sferama, od sjedala za aute, namještaja, modnih dodataka, odjeće i produkt dizajna općenito. Znači upotreba mu je zaista svestrana. S obzirom da se radi o materijalu iz prirode, proizvedenom od ekstrahiranih vlakana celuloze iz lišća ananasa, ima impresivne karakteristike: odlikuje se iznimnom čvrstoćom i izdržljivošću, jako je lagan i otporan je na UV zračenje. Ono što je iznimno bitno je da se za njegovu proizvodnju koristi otpadna sirovina iz poljoprivredne industrije, te je količina tog otpada, koja na godišnjoj razini prelazi 13 milijuna tona, sada znatno manja. 

Koji su za tebe najveći izazovi u samostalnom poslovanju? Jedna osoba koja stoji iza proizvodnje, plasmana i prodaje i djeluje iz Hrvatske… Na kojem polju osjećaš svoju najveću snagu i potencijal, a gdje vidiš prostor za osobni rast i razvoj u poslu?

Izazova uvijek ima, a samostalnom poduzetniku je možda teže jer je prepušten sam sebi, no po meni je to ujedno i ogromna prednost. Ne ovisite ni o kome osim o samom sebi. Kao i u svakom poslu, ima boljih i manje dobrih dana, a nećemo se lagati, ima i onih baš loših, no meni se pokazalo da su upravo takve situacije najbolji katalizatori te često završim na još višoj stepenici. Dugo mi je trebalo da prihvatim greške kao najbolju moguću stvar, jer one u svojoj suštini zapravo nisu greške.  Zato je moj savjet: uvijek griješite što više, iz toga se najbolje uči. Nešto što bih izdvojila kao izazov na mom početku svakako bi bio nedostatak komunikacije među kolegama. Nemaš koga pitati za savjet, a ako i dobiješ neku informaciju onda je ona vrlo štura. Danas je situacija sasvim drugačija i to me jako veseli. Osobno sam uvijek spremna pomoći i zaista nikada nisam nikoga odbila. Mislim da tu leži ključ razvoja, kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini. Samo zajedno možemo nešto postići, a dijeljenje iskustava, informacija i međusobne podrške jako puno znači. To je nešto na čemu želim raditi što više.

No, isto tako, nije lako kada je sve one woman show, iscrpljujuće je. U samim počecima mi je bilo znatno teže, nisam poznavala poslovnu stranu kreative. Svaka sitnica ovisi o tebi. Nešto ne znaš, pa ideš najdužim mogućim putem da to riješiš. Isto tako smatram da, kao i u životu, u bilo kojem poslu kojim se bavite edukacija mora biti pri samom vrhu. Marketing danas i prije 5 godina dvoje su sasvim različite stvari, a o društvenim mrežama da ni ne govorim. Kako komunicirati i predstaviti svoj proizvod te, na kraju, kako ga i prodati – sve su to vještine koje se uče i o kojima je potrebno voditi računa. 

Svoju najveću snagu vidim u pomaganju drugima, priči koju pričam kroz ono što radim, u komunikaciji s kupcima te u tome što ne odustajem. Ako zaista volite ono što radite, odustajanje jednostavno nije u vama, stalno imate taj drive prema naprijed, prema idejama koje osjećate, i to vas gura stepenicama prema gore. Prepuštanje dijela poslovanja nekome drugom je nešto što još nisam usvojila, a želim već duže vrijeme. Iako sam svjesna da bi taj korak pomogao, još uvijek postoji određeni otpor, no na tome kontinuirano radim te se nadam da će se ove godine i to ostvariti.

Torba na fotografiji gore : Model Attitude , materijal Pinatex

Tko su tvoji kupci, ljudi za koje stvaraš i koji prepoznaju vrijednost tvojih proizvoda?

U zadnjih par godina desio se veliki pomak u osviještenosti kupaca, to posebno primjećujem otkad koristim Pinatex u svojoj proizvodnji. Mogu reći da sam dobila iznimno pozitivne reakcije, što me, priznajem, ugodno iznenadilo i pokazalo mi da se klima u Hrvatskoj zaista promijenila, da ljudi obraćaju više pažnje na to što i od koga kupuju. To me posebno raduje jer je od samog početka moja filozofija dizajna bio slow fashion, gdje ne jurimo za novim modnim trendovima, nego se baziramo na kvaliteti i ručno rađenim proizvodima, neopterećeni vremenom i sezonama. Ovakav pristup uz korištenje prirodnih materijala osigurava puno kvalitetniju i pažljiviju izradu koja kupcu kao krajnjem korisniku donosi proizvod trajanja duljeg od jedne sezone. Pinatexov slogan „Bolji izbor za bolju budućnost.“ govori upravo o tome da sve ovisi o nama i izborima koje donosimo. Stoga su moji kupci ljudi koji svjesno odabiru proizvod koji traje i o njemu informiraju, koje ne zanima trend, već kvaliteta.

Torba na fotografiji: Model Attitude , materijal Pinatex

U DNK tvog branda je integriran održiv, odgovoran i savjestan način proizvodnje. Kako te vrijednosti njeguješ privatno?

Privatno sam kroz godine mijenjala svoje navike kao što sam mijenjala i razvijala svoj pristup dizajnu. Trudim se što više moguće osvijestiti taj pristup, a to se najviše osjeti na odjeći koju kupujem. Kupujem je jako malo. Veliki sam ljubitelj second handa, no i tamo sve manje kupujem jer zadnjih par godina najviše odjeće razmjenjujem s prijateljima i sestrom.  Recikliram, pazim što i od koga kupujem, bilo da se radi o hrani, kozmetici ili materijalima, ali sve je to nešto što sam radila i prije.  Trudim se živjeti u skladu s onim što njegujem kroz svoj brand, no, kao i u svemu, mislim da svi na kraju živimo u skladu sa svojim mogućnostima i izborima. Nitko nije savršen, moramo si moći dopustiti i pogreške. Svjesnost, rad na sebi i izbori koje donosimo svaki dan određuju gdje ćemo biti sutra.

Kažeš da osjetiš buđenje svijesti. Ima li promjena koje vode u smjeru održivosti u proizvodnji tekstila i modi? 

Buđenje se svakako osjeti, no bojim se da je ovakva razina svijesti došla malo prekasno. Truda svakako ima, no moda je prije svega globalni biznis, hoće li veliki modni brandovi zaista ispuniti svoja obećanja ili će to i dalje biti dio marketinga koji prodaje još više to ćemo tek vidjeti. Sustav provjere na tim razinama je nemoguć, zato je pritisak javnosti izuzetno važan kako bi ih se prisililo na toliko nužne promjene.  S druge strane otvara se veliko tržište plant-based materijala koji može značajno utjecati na modno tržište i napraviti promjenu. Znači govorimo o materijalima dobivenih od biljaka bilo da se radi o otpadnoj sirovini ili uzgojenim poput micelija. Danas tako osim Pinatexa, imamo materijale od micelija, tj. vegetativnog dijela gljiva poput Mylo i MYcoworks, od pulpe jabuka Beyond Leather, od kokosa Malai, od nusproizvoda citrusnih sokova naranče, Orangefibre itd. I biti će ih sve više, jer u tome leži naša budućnost ukoliko ju zaista i želimo imati.

Ljudi nisu svjesni da jedino što sada možemo napraviti sa svojim postupcima je usporiti globalne klimatske promjene, a ukoliko se ostvari naum Bill Gatesa da svedemo emisijske plinove na neto nulu do 2050. godine, onda možda i imamo šanse. Nemojmo se zavaravati neto nula emisija ne znači da ih više nema, već da se učinkovito stvara ravnoteža između količine stakleničkih plinova koji se ispuštaju u atmosferu i količine koja se uklanja.

Možeš li s nama podijeliti neke planove za budućnost?

Na kraju dana uvijek ostaje taj osjećaj da ima još toliko toga što niste rekli, napravili, postigli i tu vidim svoj najveći napredak, razvoj i budućnost. Odluka da ne koristim kožu u svojoj proizvodnji omogućila je moj doprinos smanjenju štetnog utjecaja na okoliš, no svjesna sam da i sintetičke alternative poput eko kože koju koristim nisu u potpunosti bez svojih posljedica.  Stoga mi je plan da do kraja ove godine u potpunosti izbacim taj materijal, te baziram svoju proizvodnju na novim inovativnim materijalima proizvedenim od prirodnih resursa. S obzirom na raznovrsnost takvih materijala na tržištu koje  se sve više razvija mislim da ću to i uspjeti ostvariti. Proširenje poslovanja kroz zajednicu i razvijanje ideja koje stoje u „ormaru“ već duže vrijeme je nešto što mi je cilj za naredno razdoblje, a preseljenjem u novi grad je nešto što će zasigurno doprinijeti ostvarenju tih ciljeva jer se selim u Koprivnicu, grad u kojem je osnovan Institut održive mode Ivane Biočine i tome se jako veselim. 

I za kraj, neka mudra misao.

Okružite se dobrim ljudima koji vas inspiriraju i dižu kada posustanete, jer ponekad je tuđi osmijeh i topla riječ baš ono što trebate.

Torba na fotografiji: Model Attitude , materijal Pinatex


Jelena Petković

Što je Kolektiv bez bar jedne anarhistice?

https://www.instagram.com/mjera_/
Previous
Previous

ALISA MUJKANOVIĆ: NISAM DOZVOLILA SPUTANOST

Next
Next

IVANA BIOČINA: MALI KORAK PREMA BUDUĆNOSTI KOJU SVI SANJAMO