CIJENA RUČNOG RADA

Opis učestale situacije (svaka sličnost sa stvarnim osobama, proizvodima i cijenama je slučajna):

Osoba X: “Ćao, vidjela sam na tvom Instagramu jedan plavi džemper.” ili “Ćao, vidjela sam te neki dan u gradu kada si nosila onaj plavi džemper.” ili “Nosila si ga na Selminom rođendanu. Znaš na koji mislim?”.

Ja: “Ah da, onaj na V-izrez?”

Osoba X: “E, da, taj, baš taj. Znaš, mnogo mi se sviđa. Da li bi ga mogla i meni isplesti?”

Ja: “Naravno da bih mogla. Koju bi boju željela? Koja veličina? Znaš, moraš se izmjeriti preko grudi i preko ledja.”

Nakon nekoliko dana javlja se osoba X, daje mi sve potrebne informacije i pita, onako usput, koliko to košta. Ja odgovaram: “125 €”, a zatim primjećujem neugodnu tišinu, pa nastavljam: “ali eto, pošto ti je ovo prva narudžba kod mene, spustiću ti cijenu na 100 €.” Na što osoba X prihvaća moj popust i dogovaramo se kada će sve biti završeno. Nakon zaključenog ‘posla’ počinjem se pitati gdje sam pogriješila. Samo vunica i poštarina će koštati 70 €, jer je džemper mješavina prirodnih i visokokvalitetnih materijala. Zaključak da radim ‘za džaba’, bez osjećaja da ću od toga imati bilo kakvu korist i sa mišlju da ću izgubiti svoje dragocjeno vrijeme, hladi moju strast i ljubav prema pletenju i postavlja pitanje da li je to zaista vrijedno takvog osjećaja.

Gdje sam pogriješila? 

Prva greška koju sam napravila je da nisam unaprijed odredila cijenu džempera, te sa tom računicom ušla u bilo kakve pregovore. Jer da sam to učinila, imala bih argumente zašto je cijena tolika kolika jeste i na taj način bih opravdala svoju, na prvi pogled previsoku, cijenu.

A može li otprilike? Ili prepisati od nekog drugog?

Odmah ću vam reći da proizvoljno određivanje cijene nije idealno, niti je poželjno da odredite istu cijenu kakva je kod nekog drugog, odnosno da je prepišete. Brojni faktori utječu na visinu cijene, tako da, ako ste vi imali neke popratne troškove, ne mora značiti da ih je imao i taj drugi od koga preslikavate cijenu. Ali praćenje konkurencije je svakako poželjno, kao i svijest zašto se tvoj proizvod cjenovno razlikuje od tuđeg. 

Određivanje cijene na bazi ukupnih troškova 

Cijena treba da bude određena na bazi modela ukupnih troškova (koji je ujedno i najzastupljeniji model), formirana na način na koji se određuje cijena bilo kojem proizvodu u bilo kojoj privrednoj branši, pa tako i u našoj. Formula za izračunavanje cijene gotovog pletenog/heklanog proizvoda je sljedeća:

Osnovni materijal (ukupna fakturna cijena dobavljača)

+ dodatni, sporedni ili popratni troškovi

+ vaša marža (zarada) i kvota na tehniku

+ takse

+ poštarina

——————————————————

= idealna cijena vašeg proizvoda

U nastavku vas više neću zamarati ekonomskom teorijom i pojmovima, nego ću prijeći na konkretne stvari i svaku stavku formule posebno obraditi te objasniti na šta se konkretno odnosi kada su ručni rad i unovčavanje (prodaja) istog u pitanju. 

Napomena: formulu nisam ja izmislila, formula je osnova za bilo koju kalkulaciju kada je u pitanju formiranje cijena.

Osnovni materijal

Troškovi nabavke osnovnog materijala su jasni i podrazumijevaju fakturnu cijenu materijala, odnosno koliko ste platili vunicu potrebnu za izradu konkretnog proizvoda. To je vrijednost koja se nalazi na dnu svakog računa koji ste dobili i platili prilikom kupovine materijala, u ovom slučaju vunice, uključujući eventualni PDV, kao i popuste, ako ste ih prilikom kupovine ostvarili. 

Ako je postojao popust, uzima se niža cijena koja je ostvarena nakon njegovog odbitka. Ako ste uspjeli ostvariti popust na materijalu, još je bolje, jer će time i vaša cijena biti niža, a samim time i povoljnija i konkurentnija na tržištu ručnih radova. 

Ako ste za nabavku materijala platili poštarinu, naravno da ćete i taj iznos uzeti u obzir i dodati kao stavku u formiranju cijene materijala, a na kraju i vaše prodajne cijene.

Dodatni, sporedni ili popratni troškovi

U ovu stavku treba da uključite sve što je još potrebno da dovršite pleteni ili heklani proizvod a to su: 

konci

dugmići

rajsferšlusi

pomponi (bućkice)

perlice

obrubi

etikete na kojima je ispisano ime vašeg brenda (ako ste ih kupili 20 komada, koji koštaju npr. 20€, za svaku utrošenu etiketu na cijenu treba dodati 1€ više)

pakovanje (ukrasni papir, kutije, ukrasne trake, koverte)

materijali za punjenje amigurumi igračaka itd.

Marža (zarada)

Da li ste primjetili da svaka gore navedena stavka ima predznak troškova ili izdataka, a samo ova nosi naziv zarada? Zašto? Zato što je to očekivani iznos koji ćete dobiti na kraju, koji će ostati samo vama, vaša stvarna zarada, a nakon što platite sve gore navedene izdatke. 

Jer cijenu vunice koju ste platili dobija dobavljač vunice, dugmići i sav ostali potrošni materijal platili ste unaprijed, eventualni PDV plaćate državi, takse platformama preko kojih prodajete, a poštarinu i prijevoz pošti. 

Zato ovoj stavci treba posvetiti posebnu pažnju i zapitati se s kojim iznosom biste vi bili sretni i zadovoljni.

Kako izračunati realnu zaradu? Neki je izračunavaju na način da iznos koji su platili za nabavku vune pomnože sa 2 ili 3. Tako, na primjer, ako je vunica koštala 20 €, cijena krajnjeg proizvoda će biti 60 €. Ovaj način je nepravilan iz razloga što različite vrste prediva različito koštaju, tako da, ako koristite jeftine materijale, cijena će biti neopravdano niska, ako koristite skupe materijale, cijena će biti neopravdano visoka, iako ste proveli isti broj sati heklajući ili pletući.

Kako ja izračunavam svoju zaradu? Na bazi jedine relevantne mjerne jedinice, a to je moje utrošeno VRIJEME. Moj je način da izmjerim koliko mi je sati potrebno da ispletem 100 m vunice (npr. 2,5 sata). Zatim odredim koliko košta moja satnica, a taj iznos svako za sebe treba da odredi samostalno ili da uzme prosječnu vrijednost satnice u svojoj zemlji (npr. 7 €). Ako mi je za npr. kapu potrebno 200 m vune, isplesti ću je za 5 sati. Moja satnica je 7 €, a moja zarada iznosi:

5 sati x 7 € = 35 € 

35 € je iznos koji će ostati samo meni kao moja čista zarada. 

Ne zaboravite da u satnicu uvrstite i vrijeme potrebno za dodatne radnje koje provodite da bi prozvod poprimio oblik i formu kakav treba da ima na kraju. To podrazumjeva: prišivanje dugmića, sklapanje džempera (ako se plete u dijelovima pa morate da prišijete rukave), ušivanje svih krajeva  (weave in all ends), a za koje je nekada potrebno i par sati itd.

U ovu kategoriju treba još uzeti u obzir i dodati kvotu na specijalne tehnike, jer, priznaćete, nije isto ako pletete u žakard tehnici ili pak pletete samo pravo. Taj dodatak ćete odrediti prema svom vlastitom osjećaju te, ako vam se učini da je zarada mala u odnosu na tehnike koje ste koristili, na nju i iznos s kojim ćete na kraju biti zadovoljni.

Takse, porezi, dadžbine

Ova kategorija podrazumijeva izdatke koje plaćate ako prodajete preko određenih platformi kao što su Etsy i eBay te, na primjer, PayPal takse, ako naplaćujete preko tog servisa, a ne preko kreditne kartice i slično. Etsy, na primjer, na svaki prodati proizvod za sebe zadržava procenat od prodajne cijene, te kada formirate cijenu svog proizvoda, svakako u obzir trebate uzeti i to. 

Poštarina, prijevoz

Nakon što ste formirali krajnju prodajnu cijenu, ne zaboravite i da naknadno na nju dodate troškove prijevoza do kupca, odnosno poštarinu, ako je to potrebno. Svakako prilikom prodaje i dogovora cijene kupcu trebate naglasiti koji dio se odnosi na cijenu poizvoda, a koji dio na poštarinu, i da mu naglasite da poštarinu i troškove te vrste snosi on. 

Da li treba i šemu po kojoj smo pleli/heklali uključiti u cijenu

Ova stavka je proizvoljna. Možete dodati cijenu šeme koju ste kupili isključivo na zahtjev određenog kupca. Ako po istoj šemi poslije pletete i za nekoga drugog, onda šemu definitivno ne treba uzeti u obzir kao stavku za formiranje cijene proizvoda. Ja konkretno ne uzimam šemu u obzir jer smatram da će šema, ako je kupim, ipak na kraju ostati meni i obogatiti moju biblioteku.

Još nekoliko savjeta i smjernica prilikom određivanja cijena

Odredite cijenu za grupe proizvoda (kape, džemperi, čarape itd.) koji su istovrsni, kao i cijene za različite veličine (bebe i djeca, odrasli) unaprijed, tako da ne morate svaki put za isti proizvod cijenu računati posebno. Ne dovodite se u situaciju da, kao ja gore, kada vas neko pita za cijenu razmišljate i ne znate odgovor. To je neprofesionalno i neozbiljno. 

Nemojte nikada ići na niže cijene protiv svoje volje i zdravog razuma te na uštrb svoje zarade.  Cijena treba da bude dovoljno visoka da pokrije sve vaše popratne troškove, kao i dovoljno niska da bude konkurentna na tržištu ručno rađenih proizvoda. S druge strane, cijena ne treba da bude vrtoglavo visoka jer proizvod onda vjerovatno nećete prodati, a ne treba da bude ni preniska jer time stvarate nezdravu konkurenciju, podcjenjujete stvarnu vrijednost ručnog rada i svojim ‘damping cijenama’ stvarate štetu drugim kreativcima, što nikome nije cilj. 

Ako postoji potražnja i ako ljudi kupuju vaše proizvode, a nakon svega ste i vi sretni i zadovoljni ostvarenom zaradom, onda je i cijena odredjena realno, a to je jedini ispravan način. I zato odredite cijenu realno!

Nakon što odredite cijenu svojih proizvoda, biće vam mnogo lakše, osjećati ćete se sretnije i odavaćete utisak da ste profesionalni i ozbiljni u onome što radite.

Na kraju svega, i ljudi koji žele da kupe baš od vas su ljudi koji su prepoznali ljubav sa kojom radite, koji su prepoznali priču koja stoji iza svake male kreacije koja je napravljena samo za njih, a time i vrijednost, kvalitet i ljepotu ručnog rada. Vaši kupci su ljudi koji žele podržati malo poduzetnišvo i vaš rad, čuti priču koja stoji iza svake napravljene stvari i povezati se sa tom pričom i sa vama kao kreatorom. Ljudi koji kupuju u prodavnicama masovne potrošnje, gdje mogu pronaći jeftine proizvode koji su napravljeni u Kini, Indiji, Vijetnamu, i porede takve proizvode sa vašim ručno radjenim proizvodima, sigurno nisu vaša klijentela. Vaša klijentela su ljudi koji imaju i formirano mišljenje o masovnoj proizvodnji i potrošnji i svim njenim nedostacima.

I ne zaboravite da i ručno rađeni proizvodi trebaju imati fer cijenu s kojom su zadovoljni ne samo kupci, nego i prodavači. Ona treba da oslikava vrijednost, kvalitet, trajanje, jedinstvenost i originalnost vase ručno napravljene kreacije. 


Džejna Tojaga

Kraljica pastelnih boja i interni savjetnik za soc. medije u Kolektivu.

Džejna je jedna od onih što pokreću trendove.

https://www.instagram.com/heklarije_i_to/
Previous
Previous

#MEMADEWARDROBE_ KAKO DA SAMI IZRAĐUJETE SVOJU GARDEROBU

Next
Next

ZAŠTO IMAMO PROBLEM SA VUNOM?