EDITA RADIĆ: “PROCES JE DUG, ALI VESELI ČAK I VIŠE NEGO REZULTAT”
O Editi bih mogla nadugo i naširoko, prvenstveno jer znam da ona o sebi na taj način neće, a često to bude odlika onih koji vrijedna životna iskustva ne guraju u prvi plan već puštaju da njihov rad, vještine i znanja govore umjesto njih i za njih.
Prateći je na Instagramu i družeći se s njom u Yu Stitch Kolektivu dobili smo vrijednog mentora, i to ne samo u pletačkim tehnikama, jer ponajviše učimo iz njezine osobnosti. Strpljivost, marljivost, hrabro i spretno hvatanje u koštac s novim, dosljednost i ustrajnost, samo su neke od osobina kojima inspirira. Ova inženjerka građevine, nakon što je gradila vlastiti biznis, nekoliko domova na nekoliko adresa i obitelj, sada gradi i vlastiti pletački brand @eda_it_knits. Samo jedan pogled na njezin feed ostavit će jasan dojam koliko užitka i harmonije u njega unosi, a k tome i vrijednih znanja stečenih dugim pletačkim stažem započetim još u djetinjstvu.
Edo, reci nam malo o tome kako je i kada započela tvoja avantura na Instagramu?
Zapravo je počela veoma kasno, prije nepune tri godine. Kao i svaka relativno nova društvena mreža, došla je u modu, a meni je bila zanimljivija od, recimo, Facebooka po tome što je bila više vizualna platforma. Dakle, na nju sam mogla stavljati svoje sličice pletenja, kasnije i filmiće, a da ne pišem puno teksta i da nemam komunikaciju s drugim ljudima. Idealno za skrivanje. Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Nisam se sakrila od ljudi, već sam se sa svakim novim IG prijateljem i svakom novom podrškom sve više razotkrivala. Toliko lijepih priča, toliko dragih ljudi, toliko kreativaca, i ne samo pletilja, već i drugih s vještim rukama, i sve to na jednom mjestu. Najbolje je to što sam srela jako puno mladih djevojaka bez predrasuda koje se baš dobro zezaju sa mnom, iako sam od nekih i puno starija. Zato za pletenje, heklanje, vezenje, izradu nakita, ma svega što se rukom radi, nema straha od nestanka u budućnosti.
Imaš tri adrese. Utječu li imalo na tvoje pletenje? Na odabir boja, materijala, mir.
Brda prekrivena snijegom i gustom borovom šumom u Austiji gdje živim veći dio godine, često zamjenim zelenom ravnicom i poljima Međimurja. Onako, vikendom i praznicima, da se maknem od svakodnevice. Ljeti upijam plavetnilo mora i mirise borovine i krša u Vodicama. Sva tri mjesta osjećam svojim domom. Iako su to česta, ali kratka, putovanja, mijenjaju se krajolik i klima. Boje i mirisi prirode su različiti i iz toga crpim mir. Obožavam prirodu i životinje. Ta raznolikost i dinamika utječu na moj život, pa tako vjerojatno i na pletenje. Kako pletenje utječe na sva ta seljakanja? Tako da prvo pakiram brdo vune i igala, a ostalo ako stane, stalo je.
Ti se ručnim radom baviš odmalena. Kako si naučila plesti? Što pamtiš kod prvih koraka?
Plesti, heklati, vesti goblene i sve ostale ručne radove naučila me mama. Od kad znam za sebe u ladicama je uvijek bilo pletaćih igala, kukica, vune… Nešto od tog alata još uvijek imam kod sebe. Na svim stolovima i ormarićima obavezno su se nalazili stolnjaci i miljei koje je ona isheklala, a zidove nam još uvijek krase Wiehlerovi gobleni. Za njih je bilo potrebno dobro oko, puno strpljenja i vremena. Ipak, isplatio se svaki ubod igle. Prvo što pamtim da sam isheklala bio je nekakav šal za lutku i dobro se sjećam da je bio maslinasto zelene i žute boje. Kasnije su se kroz život izmjenjivale razne vrste ručnih radova, bilo je i dužih pauza, ali je uvijek u nekoj ladici bilo igala, kukica i vune. Zadnje tri godine sam baš pošteno zagrizla za pletenje.
Koje su prednosti i ima li nedostataka u dugom štrikerskom stažu?
Svakako to vidim kao prednost. Srela sam puno žena koje se boje početi plesti jer misle da je komplicirano i da nemaju strpljenja za to. Možda ni ne bih ja započela da vještinu nisam usvojila dok sam bila mala, neopterećena tom predrasudom. Kako nametnuti očicu na iglu, pravo-krivo – to su osnove bez kojih niti jedno pletivo ne može započeti. I to je početak koji sam preskočila kad sam ponovo uzela igle u ruke. Međutim, ostalo mi je još puno učenja, što u samom pletenju, što u čitanju i pisanju šema.
Kad gledam tvoje video materijale na Instagramu, na kojima obraduješ tehnike pletenja, uvijek me zadivi vještina. Čovjek bi mogao zaključiti da to tebi ide kao od šale, ali znam da unatoč brzini i iskustvu i dalje znaš parati. Koliko ti treba za izradu jednog džempera, na primjer?
Jednom sam pokušala izračunati koliko mi treba za izradu trakice za glavu. Čak sam uključila i mjerač vremena, ali mi nije uspjelo. Kad pletem neki predmet, obično to radim iz glave. Dakle postoji neka ideja kako bi trebao izgledati, neka mustra, dužina rukava i slično. Međutim, kako pletenje odmiče, ideja se mjenja, promjeni se model, ponekad se i ispara. Nekad pletem i sat vremena, ali najčešće uzmem par minuta, pletem, ustanem, radim nešto drugo, pa se opet vratim pletenju. Kad s pletenjem veste dođem do ispod ruku, obično ne znam kako bih dalje, pa stavim pletivo na ‘hlađenje’, kako ja to zovem, na nekoliko dana, čak i mjeseci. Nekad i odustanem. Uvijek su na iglama barem tri projekta. Proces je dug, ali veseli. Čak i više nego sam rezultat.
Horoskopska sam djevica (znam da si i ti), pa sam privučena tvojim bojama koje smiruju, a fino apostrofiraju tehničku besprijekornost izrade. Što bi bio dobar opis ukupnog dojma koji želiš postići?
Da, dobro si primjetila. Trudim se koristiti što više neutralnih, nježnih boja i tako voditi Instagram. A kao pretjerano samokritična djevica, težim perfekciji i tehničkoj besprijekornosti. Eto, nije do mene, do horoskopa je. To traganje za savršenstvom vodi me da što više učim i vježbam. Međutim, u meni čuči hipik iz mladosti koji je ipak nakupovao i pređa raznih boja, pa nije isključeno da uskoro ugledaš nešto šareno na mom IG-u.
Na kome najradije vidiš svoja pletiva? Tko su i kakve su te žene za koje ih izrađuješ?
Trudim se da pletivo bude nosivo u svim, sasvim običnim, svakodnevnim prilikama. Prije svega pletem za sebe, ali nisam generacijski ograničena. Željela bi da se moje pletivo svidi i mlađim osobama i ženama srednje generacije, i da nije ograničeno modnim trendovima. Kad pletem, ne pravim kompromise i ne slijedim tuđe želje, nego jednostavno uživam.
Gdje nabavljaš vunu i koju bi izdvojila kao omiljenu?
Kad kupujem predivo biram ga tako da bude od prirodnih materijala, pamuka i vune, ili bar da im je većinski sastav takav. Trenutno imam poveću zalihu pamuka kupljenog online u trgovini ‘Drops’. S obzirom da sam već ovisnik o pletenju, kad uđem u neki dućan, prvo odem pogledati što ima od prediva i alata za pletenje. Mogu se pohvaliti da tako sam ulovila nekoliko pramica vune za čarape po vrlo povoljnoj cijeni.
Ima li još nešto što želiš naučiti?
Ima, ima, ali ljudi nemaju vremena čitati što Edita sve ne zna. Vjeruj mi, moje neznanje u pletenju je debelo kao enciklopedija. Zapravo bih voljela naučiti kako isplesti tehnički savršenu vestu sa što manje spajanja i nekom kompliciranom, a istodobno prelijepom mustrom, te nekim finim ručno obojenim predivom. Zatim napraviti uputstva za pletenje za nju u nekoliko veličina. Naravno, do tad moram proučiti sve tehnike svijeta i ubosti još puno očica.
Reci nam neku misao za kraj.
Ima jedna poslovica koju u zadnje vrijeme rado primjenjujem u životu, ali posebno i u pletenju, a glasi: “Nije magarac ‘ko padne, nego ‘ko se ne zna dignut.“ Dakle, koliko god puta bili nezadovoljni onim što ste napravili i to isparali, uvijek počnite ispočetka. Nema veze hoće li to biti ista stvar ili neka posve nova. U pletenju su važni strpljenje i puno, puno očica u rukama.
