12 LEKCIJA PRVE GODINE ODRŽIVOG POSLOVANJA
Prva godina održivog poslovanja je pustolovina, junaštvo, izazov, veliko učenje, životna transformacija. Mislila sam da pretjerujem kad sam se poslije prve godine osjećala kao izmijenjena osoba, ali budući da je kolegica koja je usporedno također otvorila ekološko-održivo poslovanje godinu završila s istim osjećajem, znala sam da nisam jedina, izdvojena. Zakoračiti iz slobodnjaštva u obrtništvo je promjena života, načina gledanja i pristupanja poslu. Pridružimo li uz obrt proizvodnju, zanat, izradu odjeće te održivost – ne znam postoji li složeniji spoj. Usto, kroz godinu sam imala priliku pričati sa studentima, doktorandicama, istraživačima, kolegicama obrtnicama, potencijalnim poduzetnicama i učinilo mi se da postoji jasna nit koja nas sve veže – proizlazi iz straha, ali i iz želje za promjenom. Stoga, odlučila sam sabrati lekcije koje su uvijek iznova iskrile, znam da će meni poslužiti kao podsjetnik, a nadam se da će doprinijeti i drugima.
1. Postoji pravi trenutak, ali ne postoji savršeno vrijeme.
Za prvi korak prema poslovanju potrebno je određeno iskustvo, podosta ludosti, jasna ideja, ali i otvorenost da se ta ideja sasvim odbaci, izmjeni. Ponajviše, potrebna nam je vjera u sebe i proces. No onaj jedan, idealan trenutak kada je sve savršeno – ne postoji. Nikad nećemo biti sasvim spremni. Jednostavno se, nakon pripreme i promišljanja, taloženja – moramo baciti. Prvi koraci, a posebno prva prodaja, iz mene su izvukli najdublje strahove i nesigurnosti. Poput; to što radim nije dovoljno (a iza toga zapravo vrišti: nisam dovoljna). Najvažnije je zakoračiti na put, učiti, griješiti, razvijati se i što je najvažnije – dijeliti. Jer nema većeg učenja od iskustva iz prve ruke, od promašaja do uspjeha, sve je to dio puta. Pravo učenje počinje tek kad se prepustimo procesu.
2. Održivost je srž.
Kad postavljamo poslovanje (i život) u održive okvire – svaka odluka, korak, promišljanje – a posebno djelovanje – mora polaziti iz održivosti. Što to točno znači? Moramo se obvezati sebi i drugima – namjera je održivost, te se na svakom koraku, uvijek iznova pitati; je li ovo održivo? Je li održivo za mene? A za druge? Radim li ovo iz straha? Jurim li za rastom? Postoji li drugačije, kreativnije rješenje? Kako mogu pojednostavniti? Kako se osjećam? Što zapravo želim (možda mi samo treba zagrljaj ili san)?
3. „Ne” kao cijela rečenica.
Ako je održivost zaista srž kroz koju gradimo, na putu će biti mnogo izazova, kušnja će se nalaziti na svakom koraku – jeftinije, ali sumnjive sirovine, ponude za financiranje od „giganata” industrije, takozvane prilike za velike projekte iza kojih se kriju neodrživi izvori financiranja, prilike za proizvodnju – još više, više, više. Na vrata će vam svakodnevno netko pokucati. Zato je korak broj 2. – osnova, bez toga, mogućnost pada i posrtaja pristiže odmah. Naučiti početi govoriti „ne”, barem za mene, jedna je od težih životnih lekcija, a sada kad pogledam unazad, jedino mi je žao da nisam još više govorila – „ne”.
4. Sve polazi od sirovine.
Održivo poslovanje, pogotovo vezano uz proizvodnju, nije filmska, idilična slika chic žene koja u atelijeru zanosno crta kreacije. Morate zasukati rukave, odjenuti iznošenu, udobnu trenirku i krenuti u potragu za sirovinama. I to stalno, svaki dan, iznova, uvijek – u potrazi za sirovinama. Pregledavati, uspoređivati, zapisivati, računati, učiti. Ne zvuči romantično, ali je, što se mene tiče, puno ljepše. Morate pronaći svoju sirovinu, to je osnova poslovanja i – održivosti.
5. Kroz transparentnost se gradi održivost.
Osim neprestanog istraživanja i učenja o sirovinama, druga kategorija na koju ćete trošiti mnogo vremena je – komunikacija, ili ti transparentnost. Jer transparentnost je komunikacija, a dobro održivo poslovanje podrazumijeva dobru komunikaciju. Ulaganje u učenje osnova komuniciranja, od pisane riječi do vizualnog dijela – zaista je nužno. Pričat ćete priču o održivosti i prikazivati svoj put. Bez jasne (i transparentne) komunikacije nema održivosti – stvaramo i pripovijedamo jednu novu priču.
6. Lokalno je novo globalno.
Cijela industrija se okreće lokalnom tržištu, od Kine do Europe. Tajna poslovanja koja su preživjela, i preživljavaju krizu, a što je još važnije koja uspješno rade, je upravo u čvrstom lokalnom temelju. Nemojte preskakati lokalno, a komunicirati na materinskom jeziku je ključ uspjeha mnogih brendova i platformi vezanih uz održivost.
7. Morate zarađivati.
Pitanje cijena je sveprisutno, ali sve mora poći od vas (i sirovina, zato je poznavanje istih nužno kao temelj). Morate zarađivati, i možete, i to ne samo za „pokrivanje”, već i živjeti od rada. Cijena mora biti takva da uvijek zarađujete, ali mora biti i odraz vašeg trenutnog puta. Ja sam još uvijek na početku, razvijam proizvod, pa je i cijena prikladno prilagođena, zadovoljna sam, živim od rada, a kad ću biti spremna za sljedeću fazu, to će odražavati i cijena. Također, u duhu transparentnosti prema potrošačima morate pisati cijene, a ne skrivati ih kao zmija noge. Vjerujte mi, i meni je teško palo, ali mislim da je to jedan od većih doprinosa razvoju poslovanja. Naizgled jednostavno, ali kad gledam iz kuta potrošača, i sama bih ponekad kupila proizvod, a uopće ga ne mogu smjestiti cjenovno, pa ni ne pitam, i zaboravim. Cijene su važne, nećemo lagati, a ako jasno komunicirate puno ćete lakše doći do svoje ciljne skupine te na kraju do prodaje. Ako se stavljate u okvire održivog poslovanja, izražene cijene spadaju u okvir transparentnosti i prava potrošača.
8. Održivost je i samoodrživost.
Za početak, sve mora funkcionirati samo s vama, bez da pregarate, radite noću, vikendima, stalno ste u minusu. Proizvodnja, pogotovo odjeće, je iznimno složena kategorija. Nemojte se zaletavati, počnite „malo”, sakupite iskustvo, vidite, osjetite rad, žene, pa zatim oblikujte poslovanje kako vam odgovara – možda poželite da bude još „manje”, na primjer upravo se takav osjećaj javio kod mene. Žudim da sve bude manje, intimnije, a ne veće, u rastu.
9. Definirajte rast i namjeru.
Održivost znači otklon od konvencionalnog poimanja beskonačnog rasta (proizvoditi sve više i više). Promislite što za vas znači rast? Koja je namjera poslovanja? Svako malo zastanite i razmislite; kako se mijenja razmišljanje i mijenja li se? Što je najvažnije, održivost ne znači uskraćivanje, već – kreativnost. Valja iznaći nove modele, inovativne pristupe, progresivna poslovanja; za bolji, ispunjeniji život.
10. Cijenite što imate.
Izobilje je već pred vama – brojke su nebitne, važno je kako se odnosite prema onome što imate. Najveća prednost malih poslovanja je upravo mogućnost postizanja intimnog odnosa s „kupcima”, osim što je to prava prilika za čovjekoljublje (za kojim svi čeznemo), nema većeg obilja za vas, vaš život i rad. „Moje žene”, baza koja je sa mnom od početka, dio su mog života – zauvijek. I one to znaju, „iza kulisa” dijelimo, darujemo se; od lijepih riječi, djela i namjera. Zajedno gradimo nešto novo, oplemenjujemo život i rad.
11. Nemojte biti ja.
Autentičnost i posvećenost žarišne su točke, vašu priču možete ispričati samo vi, a moju samo ja. Poštujte izričaj drugih. Izvor je autentičnost, i vjerujte mi, žene to prepoznaju i osjećaju.
12. Imajte čvrst plan, ali budite sasvim i potpuno otvorene.
To je cijela ideja i pravo umijeće – morate znati gdje idete, ali istovremeno graditi jedan sasvim novi put koji stvarate zajedno sa ženama koje će se s vama upustiti u pustolovinu. One su vam najvažnije, slušajte ih, ali uvijek imajte jasan centar u sebi. Održivost znači zajedničko stvaranje.
Na kraju, samo mogu nadodati – uživajte. Prva godina se pamti i ne ponavlja. Odabir održivog, malog, lokalnog poslovanje odabir je načina života.
Tekst i fotografije: Ivana Biocina