LET’S CRAFT TOGETHER: STVARANJE, KOMUNIKACIJA I ZAJEDNICA
Nisam se previše zamarala značajem i značenjem druženja s kolegama po igli i kukici dok se nije dogodilo nešto nesvakidašnje.
Prije 3 godine, preko noći naučili smo što je to pandemija. Odjednom smo svi bili zatvoreni. U osami svojih domova pokušavali smo se snaći u novim rutinama, ovladavajući novim vještinama poput šivanja maskica i pečenja kruha. Društveni kontakti, koje smo do tada uzimali zdravo za gotovo, sveli su se na Instagram (a tamo je, kao i inače, tuđi sour bread uvijek izgledao bolje :D), Whatsapp i pokoji video call.
Budimo realni, svi mi koji se definiramo kao full on introverti, potajno smo, dok je svijet bio u kaosu, uživali u činjenici da možemo ostati doma, bez osmišljavanja izgovora zašto baš danas ne možemo na kavu i bez problema smo zamjenili jeans hlače s donjim dijelom pidžame. No, introverti također imaju potrebu za kontaktima s ljudima uživo (samo ne tako često i intezivno kao njihovi opoziti - ekstroverti).
Pojedostavljeno, piramida zvana Maslowljeva hijerarhija potreba takve kontakte i ljubav preklapa zajedno s ostalim važnim potrebama, poput one da budemo nahranjeni ili zdravi.
Žene i stvaranje
Ladies in a garden embroidering - Album Amicorum of Gervasius Fabricius (1603-1637)
Od davnina žene su te koje, dok su muškarci bili zauzeti njima bitnim aktivnostima (čitaj: rat, politika i patrijahat), koristile crafts kao izliku, ali i razlog da bi vrijeme provodile s kolegicama po igli i kukici.
Daleko od primitivizma i očekivanja kako žena mora znati svoje mjesto i ulogu u društvu, ovakva druženja bila su sigurni poligoni za razmjenu mišljenja i iskustava o životu, smrti i novim metodama vezenja.
Prve feministkinje koristile su upravo craft druženja kao razlog da okupe istomišljenice i zainteresirane kolegice. Koristeći kao paravan činjenicu da se nalaze kako bi skupa heklale, počele su se sustavno boriti za svoja (i naša) prava.
Foto: woolwinding.wordpress.com
Jedna od povijesnih zanimljivosti je ta da su se žene u prvom i drugom svjetskom ratu okupljale kako bi naučile druge plesti, jer je potreba za pletenim čarapama, vestama i kapama za vojnike na bojištu bila prilično značajna u ratu. Tako su cijeli komjunitiji, potencirani od strane genijalnog PR-a, bili upogonjeni da bi se proizvelo što više pletenih predmeta.
Kad kažem genijalan PR, to doista i mislim. Na jednom mjestu okupiti značajne žene svijeta nije bila mala stvar u ono vrijeme, a vjerujem i danas:
Još jedna zanimljiva činjenica je uloga pletilja u špijunaži!
Pletilje bi koristeći kombinacije pravih i krivih očica ispisivale poruke u pletivo (npr. šal) koji bi onda dostavile vojnicima, ili bi pak izgledale kao “dokone i nevine” žene koje pletu na klupi uz more ili u parku, dok bi one zapravo potajno bilježile aktivnosti neprijateljskih vojnika. Lukavo, zar ne?!
Foto: https://www.atlasobscura.com/articles/knitting-spies-wwi-wwii
Vjerujem da je i jedna od uloga takvih druženja, uz pomoć u uništavanju nacističkog režima, zapravo bila istovjetna današnjoj.
Druženje i povezivanje
Stvaranje, bilo to pletenje, heklanje, vezenje, slikanje ili izrada nakita, konekcija je između tijela i uma, isporuka kreativnosti na neki način sveta svim kulturama i narodima.
Kako su ljudi društvena bića, naravno da im je bitno da stvoreno pokažu i drugima, a kad smo okruženi stvarateljima, možemo profitirati na više načina: evaulacija našeg i tuđeg rada, pomoć pri stvaranju te dijeljenje specifičnog iskustva.
Stvarajmo skupa ili kako organizirati craft night
Nekad mi se čini da mi je lakše organizirati druženje s pletiljama nego s prijateljima od kojih svatko ima svoj lifestyle. Zašto?
Zato što pletilje imaju isti cilj u slobodno vrijeme :D
Krenimo od spomenute piramide, pa ubacimo pokoji tips and tricks u jednadžbu!
Prvo pravilo craft nighta je da ne pričamo o craft nightu! Zato upogonimo socijalne mreže. Facebook, Instagram ili jednostavnom porukom preko Vibera drugoj kolegici… Sigurno znate bar nekog tko se također bavi ručnim radom, pa zašto ne iskoristiti ovo proljeće/ljeto da se družimo uživo!
Zadužite se međusobno da svatko ponese grickalice i, ovisno o lokaciji, nešto za piće. U slučaju da upoznajete nove ljude, stvaranje cosy atmosfere (a mi Balkanci dobro znamo moć hrane i pića) na ovaj način opustit će se i najveći introverti u grupi :)
Lokacija i vrijeme: park, knjižnica, terase kafića… Izaberite lokaciju koja je podjednako dostupna vašim lokalnim kolegama, a jedina značajna stavka je da je prostor pun svjetla (toplo ne preporučujem, a posebno ne pletenje u polumraku neke birtije- pitajte mog okulista zašto.) Tempo: jednom ili dva put mjesečno, ili možda svaki tjedan, ovisno o grupi.
Druženje i teme za razgovor: naravno, ovo je sve veoma individualno, te ovisno o grupi ljudi koja se okupi, a ja vam samo mogu savjetovati da uvijek imate otvorene opcije za početnike (npr. iskusni članovi se mogu ponuditi u poduci neke nove tehnike ili da poprave nečiji rad) te da se usredotočite na pozitivne teme tjedna.
Ne zaboravite da je craftanje, onoliko stvaranje koliko je nerijetko samo bijeg od problema i mindfullness program za neke. Opustite se i uživajte u samom stvaranju sa vašom ekipom.
Jednom kad se zagrijete i udjete u štos, proširite krug, počnite djelovati na druge! Vaše novo društvo je sad društvo spretnih i okretnih ruku, koji npr. od vunice stvaraju odjevne predmete! To je magična moć koju mozete upotrijebiti, kao u slučaju novosadskih žena (link) kako bi pomogli drugima. Uz malo organizacije i tempiranja, budite dio promjene koju želite vidjeti.
Upozorenje na kraju. Postoji rizik da nađete tako dobro društvo da osnujete i službeni Kolektiv!
